Istine o Halilovićima

Čitajte i širite

13.05.2017.

Interpolova potjernica otkrila laži Sefera i Semira Halilovića

INTERPOLOVA POTJERNICA OTKRILA LAŽI SEFERA I SEMIRA HALILOVIĆA



Sefer i Semir Haliloviću, uz podršku medija nastalih na novcu isisanog iz boračkog ministarstva u Kantonu Sarajevo, godinama svojevoljno i proizvoljno prave tezu da je neko htio ubiti Sefera. Izmišljaju da nije bilo analize nakon što se desila eksplozija u kojoj je stradala Sefereova supruga i njen brat. Vršeno je čak pet analiza i svaka je utvrdila da je riječ o granati ispaljenoj sa položaja agresora.  

Tako da se s pravom može reći da je utvrđen uzrok smrti u stanu Halilovića još tokom rata i da je okončan postupak utvrđivanja prirode smrti. Htjela se otkloniti svaka sumnja pa je MUP poslao četiri ekipe, a i sam Sefer jednu i sve su ustanovile da je riječ o artiljerijskoj granati. Zato je laž kada se ovaj događaj naziva političkim ubistvom. Nažalost, mnogi mediji su preuzeli ovu kvalifikaciju. Tako je bilo i tokom gostovanja Sefera Halilovića na Federalnoj TV.

Nedavno je raspisana potjernica za Nedžadom Herendom zbog sumnje da je počinio ratni zločin u sarajevskom Velikom parku. Ovome su Sefer, njegov sin i njihovi banalni mediji dodali jednu laž. Bestidno su napisali da Herendu Interpol traži zbog političkih ubistava. Otac i sin aludiraju da je on povezan sa slučajem u njihovom stanu tokom rata i da je državni vrh bio nalogodavac. Kao što se vidi na potjernici, Herendu se sumnjiči za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Nema političkog ubistva na potjernici. Za Interpol i domaće pravosuđe nema nikakvog političkog ubistva pa tako nema ni osumnjičenih za to jer je višestruko dokazano da je riječ o ratnom granatiranju. Pet puta su analize na licu mjesta i odmah nakon eksplozije utvrdile da je riječ o neprijateljskoj paljbi. Međutim, da bi se postigli politički poeni, Halilovići izmišljaju teze i plasiraju ih u javnost. Mnogi mediji im u tome povjeruju.

 



20.04.2017.

Semir Halilović izmišlja da su nestali dokazi sa mjesta eksplozije

Semir Halilović je u nekoliko navrata spominjao nestanak dokaznog materijala koji se odnosi na slučaj smrti njegove majke i njenog brata, a kojeg on smatra pokušajem atentata na njegovog oca Sefera.

Kada se ovo čuje, stvarno djeluje sumnjivo i odmah se pomisli da je riječ o nečijoj namjeri da skloni nešto što može biti kompromitirajuće za istragu.

Pošto Halilović to više puta ponavlja, djeluje da zna o čemu govori, ali nije tako. Halilović čas optužuje Tužilaštvo Kantona Sarajevo, čas MUP Kantona Sarajevo o nestanku fotografija i gelera sa lica mjesta eksplozije.

17.3.2013. BPS izdaje saopćenje u kojem tvrde da su dokazi nestali iz Tužilaštva Kantona Sarajevo. Zatim u svojoj knjizi „Atentat“ izdatoj godinu kasnije, u aprilu 2014. Semir Halilović na starni 37 kaže da su materijali nestali iz depoa MUP-a Kantona Sarajevo.

Vidljivo je da Halilović mijenja svoje iskaze po nekom njemu znanom principu. Taj princip se zove laž i nasumično lupetanje. Koga će optužiti u datom trenutku, zavisi od njegovih interesa.

Istina je da sada nema gelera i fotografija iz stana Sefera Halilovića, ali to nije nikakvo podmetanje. Slijedom istražne prakse, materijalni dokazi se ne čuvaju vječno, a pogotovo ne za slučajeve za koje nema istražnog interesa. Kako su četiri različite ekspertne ekipe još tokom rata utvrdile da je eksplozija u stanu Sefera Halilovića bila prouzrokovana padom granate poslate sa kota Karadžićevih Srba, nije bilo potrebno već vještačene fotografije, gelere i druge dokaze čuvati 20 godina. Nakon 20 godina od eksplozije i 18 od završetka rata, depoi su ispražnjeni. U prevodu, gvožđe, geleri srpske granate iz ovog slučaja i iz sličnih slučajeva kao što je masakr na Markalama, u ulici Ferhadija, ubistva učiteljice Fatime Gunić i njenih učenika i iz nekoliko stotina sličnih slučajeva se bacaju. Njih vječno ne čuva ni Hag. Dodajmo da mnogi dokazi budu uništeni zubom vremena jer geleri zahrđaju, a i drugi dokazi budu na neki način upropašteni tokom godina. Još je jedan razlog. Depoi nisu neograničenog kapaciteta, potrebno je prostor osloboditi za dokaze iz različitih slučajeva kriminala, a koji se svakodnevno deponuju. Hiljade komada odjeće kriminalaca, predmeta kojima se vrše krađe, ubistva, premlaćivanja, pa zaplijenjeni narkotici, materijalni dokazi o počinjenu krivičnih djela, fotografije, dokumenti. Sve to svakodnevno dolazi u depo MUP-a i zbog toga je stare predmete koji nemaju istražnu vrijednost nužno odbaciti.

Znajući za ovo, Semir Halilović manipuliše i u javnost iznosi laži i redovno čišćenje depoa predstavlja kao da neko zameće tragove, kao da se neko boji da bi geleri bili dokaz da nisu od srpske granate. Srećom pa je u toj svojoj laži bio nedoslijedan sam sebi pa jednom kaže da su dokaze sklonile osobe iz MUP-a, a drugi put kaže da su to uradili iz Tužilaštva.

Pogledajte dokaze da jednom govori jedno, drugi put drugo.
Ubrzo tekst o tome kako Semir Halilović normalnu trgovinu automobilima predstavlja kao kriminal.

 

Knjiga ATENTAT, strana 37 iz aprila 2013.
Knjiga ATENTAT, strana 37 iz aprila 2013.


Saopćenje BPS iz marta 2013.
Saopćenje BPS iz marta 2013.


22.03.2017.

Užasan prijedlog Semira Halilovića nakon odbacivanja revizije presude

Nedavno odbacivanje revizije presude protiv Srbije diglo je veliku prašinu u Bosni i Hercegovini, bilo je mnogo reakcija. Neke od njih su bile stručne, a neke laičke. Pošto je ovo bila top-tema i vladala je za nju velika zainteresovanost šireg kruga javnosti, nije čudo što je bilo puno laicizma. Na tome ne treba zamjeriti ljudima koji nisu pravnici, političari ili na neki način povezani sa ovom pravno-političkom temom.

U bezbrojnim rakcijama ipak se po svojoj bespredmetnosti i ispraznosti izdvaja ona od Semira Halilovića u kojoj je tražio da preživjele žrtve zločina tuže članove Predsjedništva Mladena Ivanića i Dragana Čovića.

Halilović je rekao "Odlukom Ivanića i Čovića da onemoguće žrtvama da traže pravdu i dobiju ma kakvu presudu, oni su spriječili žrtve genocida i drugih najtežih oblika zločina da dobiju satisfakciju za preživljene strahote".

Halilović je htio pojaviti se u medijim i kao hijena zgrabiti koji politički poen u novonastaloj situaciji. Igrajući na kartu emocija preživjelih žrtava, predložio im je da tuže Ivanića i Čovića iako za to nema nikakve pravne osnove. Njih dvojica su djelovali na osnovu svojih zakonskih ovlaštenja. Treba biti objektivan i reći da Ivanić i Čović imaju pravo da glasaju kako hoće u Predsjedništvu i to im je pravo zagarantovano. To treba odvojiti od sadržaja njihovog glasanja i drugog djelovanja u toj instituciji. Ivanić i Čović su se pokazali, a to se i znalo, kao ljudi koji ne žele pomoći Bošnjacima, ali za to ne mogu pravno odgovarati. Sve u svemu, oni su upravo zbog toga u Predsjedništvu, da bi predstavljali politike koje su ih izglasale.

Na primjer. Zamislimo incijativu da neko tuži članove neke stranke u škupštini jer nisu glasali za neki prijedlog zakona. To je nemoguća tužba. Upravo je ovo prijedlog koji je uputio Halilović preživjelim žrtvama u kontekstu odbacivanja revizije. Mora se dodati, moramo biti pošteni čak i prema ovom negativnom dvojcu, da za to odbacivanje nisu krivi Ivanić i Čović već sud u Hagu.

Halilovićev prijedlog zato možemo proglasiti za najveću glupost tokom ove epizode oko revizije presude.

U tom svjetlu mogu se gledati sve ostale incijative prema pravosuđu koje dolaze od Halilovića. Ovako neutemeljene, s pravnog aspekta groteskne i pune laicizma koji može biti pitak samo elementarno neobrazovanima, odlike su svih njegovih pravnih postupaka koje je pokrenuo. Nije čudo što nijedan sud ne razmatra njegove spise pune proizvoljnih crteža i rukom ispisanih izjava nepostojećih svjedoka u kojima ponajviše ima kvaziemocija. Tužbe i svi pravni podnesci moraju se zasnivati na činjenicama, a ne na literarnom dojmu. Emocije mogu biti samo nadgradnja, ali ne osnova aprehenzije pravne stvari.

Halilović je ovim pokazao da je potpuno neupućen u elementarne stvari koje se odnose na funkcionisanje pravnog i državnog sistema. Htijući ispasti pametan, Halilović je pokazao suprotno.

Glupost mjeseca
Glupost mjeseca


16.01.2017.

Četiri dana pred izbore Semir Halilović objavio film o smrti svoje majke

U šarolikoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini borba za vlast među brojnim političkim subjektima često podrazumijeva različite vrste laži, prevara, podvala i neljudskih poteza. To je naročito izraženo u predizbornom periodu kada su kandidati spremni skoro na sve da bi dobili glasove građana. U teškoj konkurenciji predizbornih užasa, neprikosnoveno prvo mjesto zauzima potez Semira Halilovića zbog toga što je film o smrti svoje majke objavio samo četiri dana prije izbora. Film ATENTAT u kojem Semir Halilović amnestira četnike, a Armiju BiH optužuje za ubijanje vlastitog naroda, postavljen je na internet 8. oktobra 2014., a izbori su održani 12. oktobra 2014. Sami se možete uvjeriti da je pod korisničkim imenom ZGEMBO ADISLIC na youtube platformi film postavljen 8. oktobra. (pogledati sliku koju prilažem na kraju)
Nije čak ni potrebno ulaziti u sadržaj ovog filma jer je podatak o tajmingu njegovog objavljivanja dovoljan za zaključak da je sin Sefera Halilovića tragediju svoje majke i njenog brata prodao za izborne glasove. U toj za zdrav ljudski um neprihvatljivoj trgovini, Semir Halilović je imao čak i stranačke kolege protiv sebe koje su ga pokušale urazumiti i privoljeti da odustane od tog užasnog nauma. Kada su mu kolege BPS Kantona Sarajevo odlučile jasno i u lice kazati da je to njegova lična i stramota za cijelu stranku, Semir Halilović ih je šikanirao pa je nakon nekoliko mjeseci došlo do raskola u klubu BPS-a u Skupštini Kantona Sarajevo. Ostao je sam u skupšinskoj klupi zbog ovog, ali i još nekih poteza o kojem ćemo pisati i priložiti dokumente različitih ministarstava.
Nisu važni principi i istina, za Semira Halilovića je bitno bilo da na brzinu snimi film prepun laži kako bih dobio emocije glasača. Igrao je na kartu žrtve i pravednika koji se bori za istinu o smrti svoje majke i njenog brata. Njihove tragične sudbine predstavio je kao žrtve pokušaja atentat na njegovog oca. O čovjeku koji je spreman uznemiriti kabur i dušu vlastite majke zbog izbornih glasova, ne treba trošiti riječi, ne treba tumačiti njegovu politiku i stavove. Takvi ljudi zaslužuju prezir i gađenje.



25.12.2016.

SEMIR HALILOVIĆ PODNIO DOKAZE PROTIV SEBE


Posljednjih sedmica zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Semir Halilović je u nekoliko navrata javno prozivao Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo. On optužuje ovu instituciju, a posebno glavnu tužiteljicu gospođu Dalidu Burzić da opstruira rad na predmetu o smrti njegove majke i daidže 1993. godine, a za šta je navedeni priložio određenu dokumentaciju.

Poštujući njegovu ličnu bol i legitimitet koji ima kao građanin i zastupnik, treba istaknuti da se rad Tužilaštva, a posebice podizanje optužnica – na čemu insistira Halilović – zasniva na minimumu utemeljenim sumnjama i činjenicama.

U spisima i materijalima koje je Halilović predao pravosuđu i na koje on sugerira, a koji su proslijeđeni i Kantonalnom Tužilaštvu Kantona Sarajevo, ne postoje ozbiljni dokazi koji bi rezultirali podizanjem optužnice/a. Naprotiv, Halilovićevi spisi obiluju elementima koji Tužilaštvo udaljuju od podizanja optužnice/a.
Evo samo jednog primjera.
Halilović je u svojoj knjizi „Atentat“ na stranicama 17. i 18., opisujući ekploziju i okolnosti tog momenta htio ukazati da je njegovog daidžu Edina, koji je tom prilikom poginuo, gledao komšija. Halilović je napisao:

- U zgradi preko puta nas je živio Edinov drug Tarik Jusufbegović, koji se također nalazio na balkonu svog stana. Kako sam saznao kasnije, u trenutku kada je mahnuo, pozdravljajući Edina, uslijedila je eksplozija. Tarik nije vidio nikakvu granatu kako dolijeće. -

Halilović je ovo uzeo kao jedan od dokaza za svoju tvrdnju da je eksploziju prouzrokovala postavljena naprava, a ne raketa sa neprijateljskih položaja. Jer, tvrdi Halilović, da je u pitanju raketa, njeno bi dolijetanje vidio izvjesni Tarik Jusufbegović.

Tužilaštvo zbog ove neozbiljne i nenaučne implikacije, da se dolijetanje rakete može uočiti golim okom, ne može čak ni angažovati vještaka struke. Zdravorazumski i van svake je sumnje da se dolijetanje rakete u standardnim uslovima može registrovati na taj način. Na nivou razmatranja spisa može se donijeti odluka da su ovakvi elementi ništavni kao dokaz i da nema osnova za daljnje postupanje. Uz ovaj, Halalilović insistira na elementima koji, ne da mogu biti osnov za podizanje optužnice/a, nego suprotno. Drugačije rečeno, Halilović kao da je prikupljao dokaze protiv svoje teze.

Ukoliko se nastavi medijska hajka na Tužilaštvo i tužiteljicu Burzić, iznijet ćemo još niz elemenata koje sadrže spisi i istupi Halalilovića, a koji, zapravo, govore protiv njegovih tvrdnji.

Potrebno je ovom zgodom naglasiti da optužbe dolaze preko alternativnih medija kao što je Facebook stranica „Državne tajne“ koje Halilović naziva ozbiljnim medijem čak i od mnogih etabliranih internet portala. Koliko je ozbiljan ili ne ovaj medij kojeg korisiti za širenje dezinformacija o spomenutom predmetu, Tužilaštvu i tužiteljici Burzić, govori činjenica da on obiluje samoljubivim, zašto ne reći i bolesnim, učestalim objavama citiranja vlastitih misli i izjava.

Narcisoidnost
Narcisoidnost



Istine o Halilovićima


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
50412

Powered by Blogger.ba