Istine o Halilovićima

Čitajte i širite

07.07.2017.

Provjerite da li ste nasjeli na kolosalnu laž Semira Halilovića

TEST INTELIGENCIJE: Provjerite da li ste nasjeli na kolosalnu laž Semira Halilovića

Znate li da niko osim Sefera i Semira Halilovića nije zloupotrijebio i  materijalizovao pogibije svojih najmilijih? Tog 7.7.1993. ubijene su dvije osobe granatom ispaljenom sa neprijateljskih položaja, supruga Sefera Halilovića i njen brat stradali su u sarajevskom naselju Ciglane.

U povodu tragične pogibije, a još tragičnijeg njihovog iskorištavanja, donosimo samo nekoliko činjenica koje su upućene nekima od 3,6 posto građana BiH koji vjeruju u teoriju oca i sina Halilović.

U svojim tvrdnjama Semir Halilović navodi da su organizatori i izvršioci atentata vrhunski obučeni ljudi, sposobni bukvalno lebdjeti u nivou njegovog balkona tokom noći, postaviti bombu i tako veliku količinu eksploziva sakriti na izuzetno maloj površini da je niko ko izlazi na balkon ne vidi tokom dana. Zatim su sposobni prisluškivati Sefera Halilovića, stacionirati se u zgradi prekoputa, a nakon eksplozije ukloniti gelere, organizirati lažnu obdukciju. Po Haliloviću, čak je i pet analiza različitih ekipa vještaka netom poslije eksplozije namješteno, a sve ovo i medijski zataškano. Mnogo, mnogo operacija i akcija su, navodno, bili sposobni organizirati i sinhroniziratii nalogodavci, izvršioci i učesnici u atentatu, u što je po slobodnoj procjeni značilo nekoliko desetina precizno uvezanih ljudi.

Međutim, Semir Halilović nas ubjeđuje da, desetine supersposobnih ljudi različitih profila koji su na različite načine uključeni u pokušaj ubistva njegovog oca Sefera, nisu sposobne učiniti jednu običnu, krajnje banalnu stvar – koristiti dvogled. Kada su, navodno, ugledali brata Seferove supruge na balkonu pomislili su da je to Sefer pa su daljinski detonirali bombu. Po Semirovim navodima, ovi superljudi nisu mogli razaznati ko je na balkonu.

Razmotrimo ovo detaljnije. Da li tako superorganizirani teroristi možda nemaju dvogled, postavlja se pitanje. Imaju! Semir Halilović u svojim optužbama kao svjedoka navodi izjavu Nihada Fazlića koji kaže: „Na sedam dana prije eksplozije vidio sam dva čovjeka i to jedan u maskirnoj uniformi, a drugi u civilu, koji su vodili psa, crnog pit-bul terijera, koji su dvogledom osmatrali stan Sefera Halilovića“.

U patološkoj potrebi da se osveti za smjenu svog oca, a smjene jesu sastavni dio svake karijere, tako i vojničke, Semir nesvjesno daje dokaze koji ga pobijaju i urušavaju mu teoriju. Tako, po njemu, atentatori koriste dvogled tokom izviđanja, ali ga ne koriste u presudnom i za atentat najbitnijem momentu – prepoznavanje mete.  

Budimo krajnje nepristrasni i uzmimo u obzir drugu mogućnost – da atentatori nisu htjeli koristiti dvogled jer su se pouzdali u vid golog oka. Po Semiru ono ih je izdalo jer su od brata njegove majke pomislili da je Sefer. Opet scenarist priče o atentatu daje dokaze protiv sebe. U knjizi „Atentat“ na stranicama 17. i 18., opisujući eksploziju i okolnosti tog momenta htio je ukazati da je njegovog daidžu Edina, koji je tom prilikom poginuo, gledao komšija. Halilović je napisao: „U zgradi preko puta nas je živio Edinov drug Tarik Jusufbegović, koji se također nalazio na balkonu svog stana. Kako sam saznao kasnije, u trenutku kada je mahnuo, pozdravljajući Edina, uslijedila je eksplozija“. Kao što je očigledno, i ovdje superljudi gube te sposobnosti i postaju osobe sa posebnim potrebama koje, za razliku od drugih, čak i ne vide dobro. Obični ljudi mogu prepoznati da li je ili nije na balkonu dobro poznati lik prvog čovjeka Armije Sefera Halilovića, a to ne mogu specijalno obučeni teroristi koji se po noći penju po balkonu 15-ak metara iznad zemlje i vrše sofisticirane radnje podmetanja hrpe eksploziva.

Jedino što je podmetnuto je laž Semira i Sefera Halilovića koji je koriste za vlastite političke i osvetničke porive. Treba napomenuti da je Semir Halilović film o smrti svoje majke "Atentat" objavio četiri dana prije izbora, 8. oktobra 2014. godine.       

03.06.2017.

NEZNALICE

SEMIR HALILOVIĆ NE ZNA DA SE OD AKCIZA GRADILO I ODRŽAVALO HILJADE CESTA U BiH



Nedavno je Semir Halilović na svom Facebook profilu pokrenuo pitanje utroška akciza na gorivo u BiH. Po njegovom izračunu, novac prikupljen po ovoj osnovi, bio bi dovoljan za 400 kilometara autoputa. Semir je zbog toga pitao GDJE SU PARE?

Onda je to pitanje na Zastupničkom domu Skupštine BiH postavio Zaim Backović, član njihove stranke BPS i Semirov kolega iz brojnih dobro plaćenih komisija boračkog ministarstva u Sarajevu. Backović je naveo zvanični podatak da je od ovih akciza i putarina prikupljeno oko 7,7 milijardi KM u proteklih 11 godina pa je problematizirao njihov utrošak jer, što je istina, nije izgrađeno 400 kilometara autoputa.

Postavljanje ovog pitanja, koje se munjevitom brzinom proširilo u medijima, pokazuje koliki je Semir Halilović antitalenat za politiku i javno djelovanje. Da li postoji ijedan osrednje obrazovan građanin a da ne zna da novac od akciza na gorivo i putarina odlazi u oba entiteta, Brčko distrikt, gradove i općine u BiH? Troši se za izgradnju, rekonstrukciju i održavanje svih cesta, od nekategorisanih, lokalnih, preko magistralnih, regionalnih pa do brzih cesta i autoputeva. Osim ovoga, taj novac se usmjerava i za ljetno i zimsko održavanje svih ovih cesta.

Ako samo zamislimo koliko se u cijeloj BiH asfaltira novih puteva, koliko se obnovi asfalta na postojećim, od uličica, sokaka, koliko se postavi šahtova, odvoda, ivičnjaka, saobraćajnih znakova, bankina, koliko napravi tunela, mostova, podvožnjaka, kružnih tokova, brzih cesta pa čak i jedan dio autoputa, a onda sa svega toga ukloni snijega, pospe soli i tokom 11 godina u cijeloj našoj zemlji, lako je pretpostaviti da je ovaj iznos od 7,7 milijardi KM realan.Teško je izračunati, ali se pretpostavlja da se radi i desetinama hiljada kilometara različitih vrsta cesta i objekata na njima.

Semir i članovi BPS stranke nisu tu stali sa svojom blamažom. Backović je rekao da „u iznos od skoro 8 milijardi KM nisu uračunata izdvajanja iz budžeta na svim nivoima: sve općine, svi kantoni i oba entiteta“. Ovi nepismenjakovići ne znaju da općine, kantoni i oba entiteta ne daju novac za ceste, nego ih dobijaju kroz raspodjelu onog što se prikupi preko Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Jad i čemer od znanja Semira Halilovića i onih koji ga slijede u politici se pokazao mnogo puta, a sada i ovim što nisu znali općepoznatu stvar, da novac od akciza i putarina odlazi u ove svhe. Da li se neko može smatrati elementarno politički pismenim ako ne zna za ovu funkciju akciza na gorivo?   

Tako je to sa većinom stvari koje dođu od kvazipolitičara Halilovića. Prvoklasno lupetanje i podvaljivanje.





13.05.2017.

Interpolova potjernica otkrila laži Sefera i Semira Halilovića

INTERPOLOVA POTJERNICA OTKRILA LAŽI SEFERA I SEMIRA HALILOVIĆA



Sefer i Semir Haliloviću, uz podršku medija nastalih na novcu isisanog iz boračkog ministarstva u Kantonu Sarajevo, godinama svojevoljno i proizvoljno prave tezu da je neko htio ubiti Sefera. Izmišljaju da nije bilo analize nakon što se desila eksplozija u kojoj je stradala Sefereova supruga i njen brat. Vršeno je čak pet analiza i svaka je utvrdila da je riječ o granati ispaljenoj sa položaja agresora.  

Tako da se s pravom može reći da je utvrđen uzrok smrti u stanu Halilovića još tokom rata i da je okončan postupak utvrđivanja prirode smrti. Htjela se otkloniti svaka sumnja pa je MUP poslao četiri ekipe, a i sam Sefer jednu i sve su ustanovile da je riječ o artiljerijskoj granati. Zato je laž kada se ovaj događaj naziva političkim ubistvom. Nažalost, mnogi mediji su preuzeli ovu kvalifikaciju. Tako je bilo i tokom gostovanja Sefera Halilovića na Federalnoj TV.

Nedavno je raspisana potjernica za Nedžadom Herendom zbog sumnje da je počinio ratni zločin u sarajevskom Velikom parku. Ovome su Sefer, njegov sin i njihovi banalni mediji dodali jednu laž. Bestidno su napisali da Herendu Interpol traži zbog političkih ubistava. Otac i sin aludiraju da je on povezan sa slučajem u njihovom stanu tokom rata i da je državni vrh bio nalogodavac. Kao što se vidi na potjernici, Herendu se sumnjiči za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Nema političkog ubistva na potjernici. Za Interpol i domaće pravosuđe nema nikakvog političkog ubistva pa tako nema ni osumnjičenih za to jer je višestruko dokazano da je riječ o ratnom granatiranju. Pet puta su analize na licu mjesta i odmah nakon eksplozije utvrdile da je riječ o neprijateljskoj paljbi. Međutim, da bi se postigli politički poeni, Halilovići izmišljaju teze i plasiraju ih u javnost. Mnogi mediji im u tome povjeruju.

 



20.04.2017.

Semir Halilović izmišlja da su nestali dokazi sa mjesta eksplozije

Semir Halilović je u nekoliko navrata spominjao nestanak dokaznog materijala koji se odnosi na slučaj smrti njegove majke i njenog brata, a kojeg on smatra pokušajem atentata na njegovog oca Sefera.

Kada se ovo čuje, stvarno djeluje sumnjivo i odmah se pomisli da je riječ o nečijoj namjeri da skloni nešto što može biti kompromitirajuće za istragu.

Pošto Halilović to više puta ponavlja, djeluje da zna o čemu govori, ali nije tako. Halilović čas optužuje Tužilaštvo Kantona Sarajevo, čas MUP Kantona Sarajevo o nestanku fotografija i gelera sa lica mjesta eksplozije.

17.3.2013. BPS izdaje saopćenje u kojem tvrde da su dokazi nestali iz Tužilaštva Kantona Sarajevo. Zatim u svojoj knjizi „Atentat“ izdatoj godinu kasnije, u aprilu 2014. Semir Halilović na starni 37 kaže da su materijali nestali iz depoa MUP-a Kantona Sarajevo.

Vidljivo je da Halilović mijenja svoje iskaze po nekom njemu znanom principu. Taj princip se zove laž i nasumično lupetanje. Koga će optužiti u datom trenutku, zavisi od njegovih interesa.

Istina je da sada nema gelera i fotografija iz stana Sefera Halilovića, ali to nije nikakvo podmetanje. Slijedom istražne prakse, materijalni dokazi se ne čuvaju vječno, a pogotovo ne za slučajeve za koje nema istražnog interesa. Kako su četiri različite ekspertne ekipe još tokom rata utvrdile da je eksplozija u stanu Sefera Halilovića bila prouzrokovana padom granate poslate sa kota Karadžićevih Srba, nije bilo potrebno već vještačene fotografije, gelere i druge dokaze čuvati 20 godina. Nakon 20 godina od eksplozije i 18 od završetka rata, depoi su ispražnjeni. U prevodu, gvožđe, geleri srpske granate iz ovog slučaja i iz sličnih slučajeva kao što je masakr na Markalama, u ulici Ferhadija, ubistva učiteljice Fatime Gunić i njenih učenika i iz nekoliko stotina sličnih slučajeva se bacaju. Njih vječno ne čuva ni Hag. Dodajmo da mnogi dokazi budu uništeni zubom vremena jer geleri zahrđaju, a i drugi dokazi budu na neki način upropašteni tokom godina. Još je jedan razlog. Depoi nisu neograničenog kapaciteta, potrebno je prostor osloboditi za dokaze iz različitih slučajeva kriminala, a koji se svakodnevno deponuju. Hiljade komada odjeće kriminalaca, predmeta kojima se vrše krađe, ubistva, premlaćivanja, pa zaplijenjeni narkotici, materijalni dokazi o počinjenu krivičnih djela, fotografije, dokumenti. Sve to svakodnevno dolazi u depo MUP-a i zbog toga je stare predmete koji nemaju istražnu vrijednost nužno odbaciti.

Znajući za ovo, Semir Halilović manipuliše i u javnost iznosi laži i redovno čišćenje depoa predstavlja kao da neko zameće tragove, kao da se neko boji da bi geleri bili dokaz da nisu od srpske granate. Srećom pa je u toj svojoj laži bio nedoslijedan sam sebi pa jednom kaže da su dokaze sklonile osobe iz MUP-a, a drugi put kaže da su to uradili iz Tužilaštva.

Pogledajte dokaze da jednom govori jedno, drugi put drugo.
Ubrzo tekst o tome kako Semir Halilović normalnu trgovinu automobilima predstavlja kao kriminal.

 

Knjiga ATENTAT, strana 37 iz aprila 2013.
Knjiga ATENTAT, strana 37 iz aprila 2013.


Saopćenje BPS iz marta 2013.
Saopćenje BPS iz marta 2013.


22.03.2017.

Užasan prijedlog Semira Halilovića nakon odbacivanja revizije presude

Nedavno odbacivanje revizije presude protiv Srbije diglo je veliku prašinu u Bosni i Hercegovini, bilo je mnogo reakcija. Neke od njih su bile stručne, a neke laičke. Pošto je ovo bila top-tema i vladala je za nju velika zainteresovanost šireg kruga javnosti, nije čudo što je bilo puno laicizma. Na tome ne treba zamjeriti ljudima koji nisu pravnici, političari ili na neki način povezani sa ovom pravno-političkom temom.

U bezbrojnim rakcijama ipak se po svojoj bespredmetnosti i ispraznosti izdvaja ona od Semira Halilovića u kojoj je tražio da preživjele žrtve zločina tuže članove Predsjedništva Mladena Ivanića i Dragana Čovića.

Halilović je rekao "Odlukom Ivanića i Čovića da onemoguće žrtvama da traže pravdu i dobiju ma kakvu presudu, oni su spriječili žrtve genocida i drugih najtežih oblika zločina da dobiju satisfakciju za preživljene strahote".

Halilović je htio pojaviti se u medijim i kao hijena zgrabiti koji politički poen u novonastaloj situaciji. Igrajući na kartu emocija preživjelih žrtava, predložio im je da tuže Ivanića i Čovića iako za to nema nikakve pravne osnove. Njih dvojica su djelovali na osnovu svojih zakonskih ovlaštenja. Treba biti objektivan i reći da Ivanić i Čović imaju pravo da glasaju kako hoće u Predsjedništvu i to im je pravo zagarantovano. To treba odvojiti od sadržaja njihovog glasanja i drugog djelovanja u toj instituciji. Ivanić i Čović su se pokazali, a to se i znalo, kao ljudi koji ne žele pomoći Bošnjacima, ali za to ne mogu pravno odgovarati. Sve u svemu, oni su upravo zbog toga u Predsjedništvu, da bi predstavljali politike koje su ih izglasale.

Na primjer. Zamislimo incijativu da neko tuži članove neke stranke u škupštini jer nisu glasali za neki prijedlog zakona. To je nemoguća tužba. Upravo je ovo prijedlog koji je uputio Halilović preživjelim žrtvama u kontekstu odbacivanja revizije. Mora se dodati, moramo biti pošteni čak i prema ovom negativnom dvojcu, da za to odbacivanje nisu krivi Ivanić i Čović već sud u Hagu.

Halilovićev prijedlog zato možemo proglasiti za najveću glupost tokom ove epizode oko revizije presude.

U tom svjetlu mogu se gledati sve ostale incijative prema pravosuđu koje dolaze od Halilovića. Ovako neutemeljene, s pravnog aspekta groteskne i pune laicizma koji može biti pitak samo elementarno neobrazovanima, odlike su svih njegovih pravnih postupaka koje je pokrenuo. Nije čudo što nijedan sud ne razmatra njegove spise pune proizvoljnih crteža i rukom ispisanih izjava nepostojećih svjedoka u kojima ponajviše ima kvaziemocija. Tužbe i svi pravni podnesci moraju se zasnivati na činjenicama, a ne na literarnom dojmu. Emocije mogu biti samo nadgradnja, ali ne osnova aprehenzije pravne stvari.

Halilović je ovim pokazao da je potpuno neupućen u elementarne stvari koje se odnose na funkcionisanje pravnog i državnog sistema. Htijući ispasti pametan, Halilović je pokazao suprotno.

Glupost mjeseca
Glupost mjeseca


16.01.2017.

Četiri dana pred izbore Semir Halilović objavio film o smrti svoje majke

U šarolikoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini borba za vlast među brojnim političkim subjektima često podrazumijeva različite vrste laži, prevara, podvala i neljudskih poteza. To je naročito izraženo u predizbornom periodu kada su kandidati spremni skoro na sve da bi dobili glasove građana. U teškoj konkurenciji predizbornih užasa, neprikosnoveno prvo mjesto zauzima potez Semira Halilovića zbog toga što je film o smrti svoje majke objavio samo četiri dana prije izbora. Film ATENTAT u kojem Semir Halilović amnestira četnike, a Armiju BiH optužuje za ubijanje vlastitog naroda, postavljen je na internet 8. oktobra 2014., a izbori su održani 12. oktobra 2014. Sami se možete uvjeriti da je pod korisničkim imenom ZGEMBO ADISLIC na youtube platformi film postavljen 8. oktobra. (pogledati sliku koju prilažem na kraju)
Nije čak ni potrebno ulaziti u sadržaj ovog filma jer je podatak o tajmingu njegovog objavljivanja dovoljan za zaključak da je sin Sefera Halilovića tragediju svoje majke i njenog brata prodao za izborne glasove. U toj za zdrav ljudski um neprihvatljivoj trgovini, Semir Halilović je imao čak i stranačke kolege protiv sebe koje su ga pokušale urazumiti i privoljeti da odustane od tog užasnog nauma. Kada su mu kolege BPS Kantona Sarajevo odlučile jasno i u lice kazati da je to njegova lična i stramota za cijelu stranku, Semir Halilović ih je šikanirao pa je nakon nekoliko mjeseci došlo do raskola u klubu BPS-a u Skupštini Kantona Sarajevo. Ostao je sam u skupšinskoj klupi zbog ovog, ali i još nekih poteza o kojem ćemo pisati i priložiti dokumente različitih ministarstava.
Nisu važni principi i istina, za Semira Halilovića je bitno bilo da na brzinu snimi film prepun laži kako bih dobio emocije glasača. Igrao je na kartu žrtve i pravednika koji se bori za istinu o smrti svoje majke i njenog brata. Njihove tragične sudbine predstavio je kao žrtve pokušaja atentat na njegovog oca. O čovjeku koji je spreman uznemiriti kabur i dušu vlastite majke zbog izbornih glasova, ne treba trošiti riječi, ne treba tumačiti njegovu politiku i stavove. Takvi ljudi zaslužuju prezir i gađenje.



25.12.2016.

SEMIR HALILOVIĆ PODNIO DOKAZE PROTIV SEBE


Posljednjih sedmica zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Semir Halilović je u nekoliko navrata javno prozivao Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo. On optužuje ovu instituciju, a posebno glavnu tužiteljicu gospođu Dalidu Burzić da opstruira rad na predmetu o smrti njegove majke i daidže 1993. godine, a za šta je navedeni priložio određenu dokumentaciju.

Poštujući njegovu ličnu bol i legitimitet koji ima kao građanin i zastupnik, treba istaknuti da se rad Tužilaštva, a posebice podizanje optužnica – na čemu insistira Halilović – zasniva na minimumu utemeljenim sumnjama i činjenicama.

U spisima i materijalima koje je Halilović predao pravosuđu i na koje on sugerira, a koji su proslijeđeni i Kantonalnom Tužilaštvu Kantona Sarajevo, ne postoje ozbiljni dokazi koji bi rezultirali podizanjem optužnice/a. Naprotiv, Halilovićevi spisi obiluju elementima koji Tužilaštvo udaljuju od podizanja optužnice/a.
Evo samo jednog primjera.
Halilović je u svojoj knjizi „Atentat“ na stranicama 17. i 18., opisujući ekploziju i okolnosti tog momenta htio ukazati da je njegovog daidžu Edina, koji je tom prilikom poginuo, gledao komšija. Halilović je napisao:

- U zgradi preko puta nas je živio Edinov drug Tarik Jusufbegović, koji se također nalazio na balkonu svog stana. Kako sam saznao kasnije, u trenutku kada je mahnuo, pozdravljajući Edina, uslijedila je eksplozija. Tarik nije vidio nikakvu granatu kako dolijeće. -

Halilović je ovo uzeo kao jedan od dokaza za svoju tvrdnju da je eksploziju prouzrokovala postavljena naprava, a ne raketa sa neprijateljskih položaja. Jer, tvrdi Halilović, da je u pitanju raketa, njeno bi dolijetanje vidio izvjesni Tarik Jusufbegović.

Tužilaštvo zbog ove neozbiljne i nenaučne implikacije, da se dolijetanje rakete može uočiti golim okom, ne može čak ni angažovati vještaka struke. Zdravorazumski i van svake je sumnje da se dolijetanje rakete u standardnim uslovima može registrovati na taj način. Na nivou razmatranja spisa može se donijeti odluka da su ovakvi elementi ništavni kao dokaz i da nema osnova za daljnje postupanje. Uz ovaj, Halalilović insistira na elementima koji, ne da mogu biti osnov za podizanje optužnice/a, nego suprotno. Drugačije rečeno, Halilović kao da je prikupljao dokaze protiv svoje teze.

Ukoliko se nastavi medijska hajka na Tužilaštvo i tužiteljicu Burzić, iznijet ćemo još niz elemenata koje sadrže spisi i istupi Halalilovića, a koji, zapravo, govore protiv njegovih tvrdnji.

Potrebno je ovom zgodom naglasiti da optužbe dolaze preko alternativnih medija kao što je Facebook stranica „Državne tajne“ koje Halilović naziva ozbiljnim medijem čak i od mnogih etabliranih internet portala. Koliko je ozbiljan ili ne ovaj medij kojeg korisiti za širenje dezinformacija o spomenutom predmetu, Tužilaštvu i tužiteljici Burzić, govori činjenica da on obiluje samoljubivim, zašto ne reći i bolesnim, učestalim objavama citiranja vlastitih misli i izjava.

Narcisoidnost
Narcisoidnost



Istine o Halilovićima


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
60517

Powered by Blogger.ba